Podno moćnog Sutormana, tamo gdje rijeka Limštica vijuga kroz plodne doline Crmnice, smjestilo se selo Limljani – mjesto koje svojom ljepotom, istorijom i gostoprimstvom osvaja na prvi pogled. Limljani su prvi put pomenuti davne 1296. godine, u povelji kralja Milutina, kao dar manastiru Sv. Nikole na Vranjini, a zatim 1482. i u povelji Ivana Crnojevića manastiru na Cetinju. Tokom vladavine kralja Nikole, selo doživljava procvat – 1888. godine izgrađen je put Vir–Bar, koji se i danas koristi.
Ovo selo je biser Crmnice, regije poznate po vinogradima i sorti grožđa vranac, koja se ovdje njeguje još od antičkih vremena. Vinogradi se prostiru na terasama koje dosežu visine do 700 metara nadmorske visine, gdje sunce, plodno tlo i čista voda daju grožđu specifičnu aromu i bogat ukus. Porodične vinarije, koje već generacijama čuvaju umijeće pravljenja vina, nude autentična iskustva degustacije u hladovini kamenih podruma, često uz priču o precima i starim vremenima.
Limljani nisu samo zemlja vina – oni su i zemlja ukusa. Ovdje ćete probati sir sa mirisom planinskog bilja, domaću pršutu, masline iz stogodišnjih maslinjaka, suve i svježe smokve, šipke, mandarine, orahe, japanske jabuke, pa čak i egzotične zinzule (iglice). Sve to, uz gutljaj domaće rakije ili vina, čini obrok pravim ritualom uživanja. U Limljanima, hrana nije samo potreba – to je kultura i tradicija.
Obavezno posjetite i crkve Sv. Tome, Sv. Jovana Krstitelja, Sv. Petke i Sv. Romana – svaka od njih nosi svoju priču, isklesanu u kamenu i sjećanjima. Seosko groblje, okruženo zelenilom i tišinom, čuva duh prošlih vremena i identitet ovog kraja.
Tradicionalna arhitektura Limljana savršeno je uklopljena u prirodu: kamene kuće sa voltovima, guvna za vršidbu žita, stare suvomeđe i terase koje prate padinu brda. Sve to čini ovo selo pravim mjestom za fotografe, zaljubljenike u istoriju, arhitekturu i miran, autentičan život.
Limljani su i važna stanica na panoramskoj ruti „Između dvije čarobne obale“, koja povezuje obalu Jadranskog mora sa Skadarskim jezerom. Tokom ovog cjelodnevnog izleta smjenjuju se pejzaži starih maslinjaka, vinograda, kestenovih šuma, kulturnih znamenitosti i vidikovaca sa kojih pogled oduzima dah. Svaka krivina donosi novu priču, novo lice Crne Gore.
Doći u Limljane znači iskusiti duh juga: miris zemlje nakon kiše, ukus grožđa u ruci, zvuk koraka na starim kamenim stazama. Ovo selo nije samo destinacija – to je osjećaj, mjesto gdje priroda i čovjek već vjekovima žive u skladu. Ponesite dio Limljana sa sobom – u srcu, u sjećanjima, i, naravno, u boci vrhunskog vina.
Nalazite se prekoputa željezničke stanice u Limljanima, na trasi nekadašnje pruge od Bara do Virpazara. Bila je to prva željeznička pruga koju je izgradila država Crna Gora. Danas je u Limljanima ostao samo objekat nekadašnje stanice i draga priča o vozu „Ćiro“.
A davne 1908. godine na prvoj, svečanoj vožnji u Baru, voz su ispratila dva kralja: Nikola I Petrović i Vitorio Emanuel III od Italije. Prugu, kojom se obavljao putnički i robni promet, izgradila je italijanska firma Compagnia di Antivari na osnovu ugovora s crnogorskom državom. Ukupna je dužina pruge bila 43 kilometra i 30 metara.
Kroz Limljane je od te godine pa sve do 1959. prolazio voz „Ćiro“ i upravo su se na ovom putu nalazile šine. Voz je putovao od Virpazara do Bara, zavisno da li je zima ili ljeto, od dva do četiri sata. Lokomotiva je bila slaba, pa su putnici često morali da izlaze da bi mogla da “povuče”.
Voz se polako i s mukom penjao do tunela koji je prolazio kroz Sutorman dužinom od 1968 metara. I danas postoji, ali je neprohodan, jer nije održavan. Izgradnja tunela bila je najveći građevinski poduhvat Crne Gore u to vrijeme, pravi izazov za tadašnju tehnologiju i radnu snagu.
„Ćiro“ je sačuvan i danas ga možete vidjeti na željezničkim stanicama u Baru i Podgorici, kao podsjetnik na neko drugo vrijeme, romantiku putovanja i inženjerski duh tadašnje epohe.
TRKA SA ĆIROM
Kićo Milić iz Limljana opkladio se jednom da će biti brži od voza. Trčao je pored lokomotive između dvije željezničke stanice i dobio nagradu. Ćiro inače nije mogao da vozi brže od 25 km/h.
LIMLJANI U GINISOVOJ KNJIZI REKORDA
Zašto su Limljani ušli u Ginisovu knjigu? Upravo zbog ove pruge, odnosno zbog 5 stanica i dva stajališta. Nigdje u svijetu nije zabilježeno da u jednom selu voz ima pet zvaničnih mjesta za zaustavljanje.
KRATKI FILM „MALI VOZ“
Ako vam je ova priča interesantna, pogledajte na YouTube kratki, stari film „Mali voz“, sa umjetničkom fotografijom Darija Bremeca, muzikom Bojana Adamiča i tekstom Puriše Đorđevića.
DOKAZI DA JE OVDE NEKADA BIO OKEAN
Dok uživate u ljepoti i bogatstvu basena Skadarskog jezera i sela Limljani, mnogi ne znaju da su baš ovdje očuvani tragovi velikog okeana Tetisa. Prije njega, na Zemlji je postojao samo jedan kontinent – Pangea – i jedan okean – Pantalasa. Oko 440 miliona godina unazad, snažni tektonski pokreti razlomili su Pangeu na dva dijela: Lauroaziju (današnja Evropa, Azija, Sjeverna Amerika) i Gondvanu (Južna Amerika, Afrika, Australija, Antarktik i Indija). Između njih nastaje Tetis, koji pokriva prostor Balkana, dijelove Evrope i današnjeg Mediterana. Ostatke Tetisa danas prepoznajemo kao Sredozemno, Crno i Azovsko more, te Kaspijsko jezero. Klima u Tetisu bila je topla, vlažna, suptropska.
TRAGOVI MULJOJEDA
Prije 250 miliona godina, područje Limljana bilo je plitak morski prostor u okviru Tetisa. Vode su bile mirne, prozirne, bogate životom. Po dnu su živjeli korali, školjke, ježevi i muljojedi – crvoliki organizmi koji su rovarili po morskom dnu. Bili su dugi desetak centimetara, debeli kao prst. Gutali su mulj, izdvajali organske materije, a ostatak izbacivali. Ovim su remetili prirodni proces taloženja u plićaku – fenomen koji se u geologiji zove bioturbacija. Njihovi tragovi očuvani su u krečnjacima i laporcima, starim 250 miliona godina, debljine oko 120 m, koji se danas vide u Limljanima.
CRMNICKI KONGLOMERATI
U srednjem trijasu, oko 240 miliona godina unazad, prostor Crmnice bio je duboko more Tetisa. Ogromna rijeka s kopna ulivala je šljunak i pijesak, praveći deltu. Riječni materijal putovao je i do 10 km ispod mora, taložeći se u obliku ogromne “lepeze” u dubokom okeanu. Vremenom je taj šljunak očvrsnuo i pretvorio se u kamen – konglomerat. Ovi slojevi su debljine oko 60 m i poznati su kao Crmnički konglomerati. U njima se nalaze fosili: Spiriferine, Rinhonele, Enkrinusi, Ceratiti…
SUTORMAN – NAKRIVLJENO DNO TETISA
Na Sutormanu su sačuvane stijene koje pamte lagunu Tetisa. Tirkizna voda, korali, alge, školjke – sve to je formiralo krečnjake. Ali onda, podvodni vulkan se budi. Tlo se izdiže, puca, nabira. More nestaje, a stijene i fosili ostaju – da pričaju priču o okeanu koji je nekad bio…
Ova istorijska priča o grobljanskoj crkvi sela Limljani, podignutoj trudom, vjerom i složnošću mještana, dočarava duh Crne Gore iz druge polovine XIX vijeka. Svjedočenje o osveštanju Crkve Svetog Jovana Krstitelja ostalo je zapisano u tadašnjoj crnogorskoj štampi.
U broju 48 lista Glas Crnogorca, od nedjelje 8. decembra 1885. godine, navodi se:
„Kao što je mnogima poznato, narod je crmnički vrlo religiozan, a osobito Limjani, te su 1874. godine započeli gradnju nove, veličanstvene crkve. Taj hram narod tako lijepo ozida da se može ravnati sa prvim crkvama u Crnoj Gori. Njegovo Visočanstvo, Knjaz Nikola I, darovao je više od 300 fiorina u zlatu. Crkva je podignuta na inicijativu revnosnog paroha, gospodina Sava Klisića.“
Crkva se gradila rukama samih mještana, koji su kamen nosili sa obližnjih brda, često pješke, kilometrima daleko. Građena je u čast Svetog Jovana Krstitelja, i vremenom je postala ne samo svetilište, već i simbol zajedništva sela.
Svečano osvećenje crkve obavljeno je 1. decembra 1885. godine. Preosvećeni mitropolit Mitrofan Ban lično je došao sa Cetinja da predvodi obred.
„Poslije božanske liturgije, mnogobrojni narod dočeka mitropolita ispred crkve, da ga pozdravi. U ime mještana, nastupi učitelj Jovan Vujanović i izgovori govor ispunjen patriotizmom i vjerom. Zaključi riječima: ‘Da živi naš premilostivi Gospodar Knjaz Nikola. Živio!’ Na što se iz naroda prolomi: ‘Živio! Živio! Živio!’“
Nakon službe, Limljani su oko crkve zavezli veliko narodno kolo. Pjevale su se pjesme do kasno u noć, uz pjesmu, smijeh i molitvu. Bio je to dan koji se i danas prenosi u pričama – dan kada je Limljane obasjala vjera, nada i sloga.
ČUDO CRKVE SVETOG TOME
Na obroncima sela Limljani, nadomak Bara, nalazi se mala jednobrodna crkva posvećena Svetom Tomi, koja pripada bratstvu Klisića. Prema tvrdnjama mještana, ova svetinja stara je više od 12 vjekova. Iako skromnih dimenzija, crkva je kroz vjekove preživjela nevjerovatne prirodne katastrofe i danas stoji kao svjedok vjere, istrajnosti i predanja jednog naroda.
KLIZIŠTE 1896. GODINE
Na mjestu gdje je prvobitno podignuta, crkva se nalazila 150 metara uzbrdo, s lijeve strane puta. Međutim, februara 1896. godine, nakon četrdeset dana neprekidnih padavina, tlo u središtu sela se pokrenulo. Ogromno klizište progutalo je domove cijelog bratstva Klisića. Sve je nestalo – osim crkve. Prema živom predanju koje se prenosi generacijama, čitav plato s crkvom Svetog Tome je skliznuo nizbrdo, netaknut. Crkva je pri tom pomjeranju zarotirana za 45 stepeni, i sada je okrenuta u pravcu sjeverozapad–jugoistok. Ostala je da stoji nagnuta pod uglom od 17 stepeni – nevjerovatan prizor koji zbunjuje i oduševljava posjetioce.
ZEMLJOTRES 1979. GODINE
Limljani su teško stradali u razornom zemljotresu 1979. godine. Većina starih kuća je porušena, a bilo je i ljudskih žrtava. Ipak, crkva Svetog Tome je i tada odoljela – pretrpjela je oštećenja, ali se nije srušila. Bratstvo Klisića je još jednom pokazalo vezanost za svoju svetinju, obnovivši njenu unutrašnjost i sačuvalo je kao simbol opstanka.
KRSNA SLAVA
Klisići slave Jovandan, 6. oktobra, kao svoju krsnu slavu – dan kada su preci ovog bratstva, vjerovatno, prešli iz paganstva u hrišćanstvo. Tog dana vrata svih njihovih domova su širom otvorena za goste, a trpeza puna tradicionalnih jela i pića. Ta gostoljubivost, vjera i poštovanje predaka čine duh ovog mjesta snažnim koliko i crkva koja mu odolijeva vjekovima.
Sutorman je dio primorskog planinskog vijenca koji pripada masivu Rumije. Smješten je između Paštrovske gore i same Rumije, a prevoj Sutorman (805 mnv) predstavlja prirodnu granicu između barske obale i Crmničkog polja.
Padine planine pružaju se u više pravaca – jugoistočne ka Barskom polju, jugozapadne prema Sutomoru i Petrovcu, a sjeverne prema Limljanima i širem području Crmnice. Najviši vrh Sutormana je Vrsuta (1183 m), proširena stjenovita zaravan sa koje se, zahvaljujući njenom izmaknutom položaju ka moru, pruža nevjerovatan panoramski pogled – od Jadrana, preko Lovćena i Katunske nahije, pa sve do Prokletija.
Na padinama Sutormana nalazi se i čuveni vidikovac Karuči, sa kojeg „puca“ pogled na Crmnicu, Lovćen i brojna okolna sela. Nekada je tuda prolazio i stari voz „Ćiro“, dio željezničke pruge koja je povezivala obalu sa unutrašnjošću.
Planina je poznata po izvorima – prema legendi, ima ih 365, jedan za svaki dan u godini. Limljani, selo podno planine, oduvijek su bili poznati po čistim izvorima, rijekama i vodenicama. Svako bratstvo imalo je svoj izvor, a mnogi od njih i danas teku.
Vrsuta je i prirodno blago. Na njenom području identifikovana su četiri tipa međunarodno značajnih staništa: mediteranski suhi pašnjaci, bukove i hrastovo-grabove šume, kao i vapnenačke stijene sa specifičnom vegetacijom. Na širem prostoru zabilježeno je oko 500 vrsta biljaka, od čega 57 endemskih.
Posebno se izdvajaju tri vrste: Gymnospermium scipetarum, ilirski endem koji u Crnoj Gori raste isključivo ovdje; Tulipa grisebachiana, jedina vrsta lale u crnogorskoj flori čija je najbrojnija populacija upravo na Vrsuti; i Edraianthus wettsteini, zvončić koji raste samo na masivu Rumije – na Vrsuti je zabilježena i njegova najniža tačka rasta, na 860 m nadmorske visine.
Zahvaljujući svojoj ljepoti, legendama i prirodnom bogatstvu, Sutorman je idealno mjesto za sve koji tragaju za avanturom, tišinom i dodirom iskonske prirode.
*Izlistana su seoska domaćinstva koja su članovi našeg udruženja i nalaze se na ovom sajtu.
Ostali:
Aleksandar Sjekloća – vinarija
Tel: +382 69 020 285, +382 67 258 815
Ivo Pejanović – vinarija
Tel: +382 69 468 008
Ilija Klisić – vinarija
Tel: +382 69 025 164
Dragan Pejanović – smještaj u seoskom domaćinstvu
Tel: +382 67 631 011
Momo Vulićević – smještaj, pčelarstvo, api terapija
Tel: +382 68 251 047
Mirjana Pejanović – smještaj u seoskom domaćinstvu
Tel: +382 68 896 329
Vesna Klisić – smještaj u seoskom domaćinstvu
Tel: +382 69 410 205
Mladen Kapa – smještaj u seoskom domaćinstvu
Tel: +382 69 421 996
Petar Rolović – smještaj
Tel: +382 63 285 718
Elena Sjekloća – smještaj
Tel: +382 69 596 225
Neda Ivanović – smještaj
Tel: +382 69 039 200
Rajka Sjekloća – smještaj
Tel: +382 68 634 415
Pepa Dragišić – smještaj
Tel: +382 67 112 146
FOTOGRAFIJE
Sela uključena u projekat
Projekat
Regionalna razvojna agencija za Bjelasicu, Komove i Prokletije (RRA BKP) je, u saradnji sa partnerima Opštinom Peć (Kosovo) i Regionalnom razvojnom agencijom WEST (Kosovo), sprovela projekat „Pretvaranje naših sela u turističke destinacije“ u okviru IPA II Programa prekogranične saradnje Crna Gora – Kosovo 2014–2020.
Kroz ovaj projekat, u odabranim selima u regionima Plava, Andrijevice, Berana, Bijelog Polja, Mojkovca i Bara unaprijeđena je turistička infrastruktura, kreirane su tematske seoske staze koje povezuju prirodne i kulturne atrakcije, postavljena je signalizacija, info table i oznake za sela i lokalitete, dok su određena seoska domaćinstva podržana u cilju unapređenja uslova za pružanje turističkih usluga. Kao rezultat projekta izrađena je i zajednička promotivna brošura koja objedinjuje nove seoske tematske rute i lokalnu ponudu kao i promotivni video materijal.
Dodatne informacije o selu
TURISTIČKA ORGANIZACIJA BAR
+382 30 311 633
info@bar.travel
TIB VIRPAZAR
+382 69 091 337
tib.virpazar@bar.travel