Pony Art Garden: Jazz bravura iz najtoplijeg doma

Jedan životni put možemo uporediti sa ozbiljnim glavnim jelom. Svi krećemo od slične osnove, biramo i promišljamo sastojke, dodajemo začine, zapržimo ili prodinstamo, usputno kreiramo i prilagođavamo. Ubacimo malo volje, malo entuzijazma, sami sebi budemo domaći bosiljak iz bašte ili se pozitivno iznenadimo nekom neplaniranom mirođijom. Bez istinske ljubavi i posvećenosti do poslednjeg atoma nema rezultata, a dok god njih dvoje sinhronizovano plamte priroda nagrađuje. Tako posmatrano, Pony Art Garden – mali jazz dom koji udiše masline i more (polu)ostrvo je s blagom.

Vožnja ka seoskom domaćinstvu Pony Art Garden, imanju bračnog para Žizele Marković i Nenada Obradovića teče kroz primorska sela, netaknutu prirodu poluostrva i borbu sa iskušenjem da ne zastajkuješ baš na svakom ćošku ne bi li napravio fotografiju baš svakog detalja i kamena. Držimo se šarmantnog asfaltnog puta okrnjenih ivica, čitamo naglas imena sela i zaseoka, dok ne stignemo u najmanji – Tići, u kojem se ugnijezdilo seosko domaćinstvo za Lušticu netipičnog internacionalnog naziva: Pony Art Garden.

Svako ko je iole u umjetnosti i prolazi kroz proces stvaranja, u nekom trenutku postane prezasićen bukom koju nosi grad i teži bijegu, a iz tog šablona nisu iskočili ni akademski muzičari iz Beograda, Žizela Marković i Nenad Obradović. Muzika i ljetnji nastupi dovode ih do hercegnovske rivijere, ali ipak Luštica lukavo kupuje i zaljubljuje na prvi pogled. Sve je počelo davne 2003. godine investicijom u vidu manjeg maslinjaka, zapuštenog i napuštenog. Dok su svi jurili ka zapadu i svjetlima velegrada, njih dvoje se ruku pod ruku okreću prirodi i onom iskonskom. Vratili su starim maslinama život, izmolili opet za njihove plodove, a one itekako nagradile.

Od prvog luštičkog doma – kamp prikolice koju i dalje čuvaju u ograđenom dvorištu pa do temelja kuće put je bio težak, ali upornost se isplatila. Vremenom svoju primarnu djelatnost – proizvodnju maslina i hladno cijeđenog maslinovog ulja uzdižu na ozbiljniji nivo kupovinom i revitalizacijom dva stara maslinjaka u nastavku prvijenca, a koncept proširuju na gajenje mediteranskog začinskog i ljekovitog bilja, uz simpatičnu postavku koza od čijeg mlijeka proizvode najfinije sireve, magaraca i ponija po kojima je seosko imanje i dobilo naziv. Domom ovog umjetničkog para dominira ustakljena trpezarija nevjerovatnog pogleda koja nalikuje kakvoj prostranoj botaničkoj bašti. Iz ozbiljne karte pića koja proizvode, izbor pada na ćilibarske nijanse likera od nara.

To da svako najviše voli kuhinju baš svoje majke, jedna je neporeciva istina, ali kuhinju Žizeline majke definitivno svrstavamo na zlatno prvo mjesto podijuma. Stidljivo i uz smijeh odbijajući titulu šefa kuhinje Pony Art Gardena, priča nam kako se probudila prije sunca ne bi li nam što bolje predstavila svoju jazz fuziju – a hrane dovoljno za minimum deset gladnih vukova. Trpezom je, pored bljeskanja likera i živog razgovora, do jednog trenutka dominirao pogled na beskraj horizonta i usamljenu Arzu, no u trenutku stupanja crnog rižota na scenu – prirodne ljepote elegantno zaboravljamo. Poseban obrt klasičnom jelu daje trunčica zacrvenjene mašte u vidu prosutih bobica nara koje se zadese u svakom trećem zalogaju i to da dodaju taman onoliko kiselosti za dodatnu svježinu morske oporosti. Zlaćana hobotnica, domaći sušeni paradajz, domaće ukiseljene paprike, domaće tucane usoljene masline, domaće začinsko bilje – apsolutno sve je domaće, sve iz njihove bašte, sve uzgajano sa pažnjom i ljubavlju.

Meni se mijenja na dnevnoj bazi – kreiraju ga u dogovoru sa gostima, njihovim posebnim zahtjevima, kao i u skladu sa dnevnim ulovom ribe, jer riba mora biti svježa. Posebne suhomesnate delikatese dobijaju iz dalekog Novog Sada, iz radionice Nešine porodice, a Neša je glavni i odgovorni u alkoholnoj proizvodnji: voćni likeri, likeri od egzotičnih luštičkih biljaka, crno i bijelo vino – uz čvrstu volju da ipak ne probamo cijelu paletu.

Iznad masivnog trpezarijskog stola njišu se i suše kozji sirevi, kao spoj šarmantne dekoracije i praktičnog rješenja. Naslonjena u cvjetnu naslonjaču, iskusna kuvarica mi preko čaše crnog vina sugeriše da probam baš onaj sa mirođijom, a kao neodoljiva opcija, tik do zelenkastog, nameće se i kozji sir sa ljutom paprikom. Uz domaće pecivo, čokoladni keksići i medenjaci simbolično oblikovani kao poniji posebno su oduševljenje za one najmlađe goste. Iz zelene trpezarije Pony Art Gardena svako izlazi srećan i sit.

Kompletan tekst na www.caffemontenegro.me

Rezervišite smještaj

INTERVJU: Vjerujem u bum seoskog turizma – Jelena Krivčević, direktorka RRA
Naše udruženje utiče na politike koje se bave seoskim turizmom

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Fill out this field
Fill out this field
Molimo vas da unesete ispravnu email adresu.
You need to agree with the terms to proceed

Ostali članci

Meni